O oku

Uz pomoć oka putem svetlosne stimulacije dobijamo vizuelne informacije iz spoljašnjeg sveta. Ono je poput fotografskog aparata gde svetlosni zraci sa objekta koji posmatramo započinju prelamanje na prednjem prozirnom delu oka, nalik sahatnom staklu zvanom rožnjača, prolaze kroz bistru tečnost prednje očne komore, usmereni kroz zenicu, kružni otvor na dužici, koja poput blende na aparatu propušta adekvatnu količinu svetlosti. Zraci se ponovo prelamaju u očnom sočivu i nastavljaju put kroz staklasto telo, prozirni gel nalik na belance koji ispunjava očnu jabučicu, fokusirajući se jasno na mrežnjači, u centru jasnog vida zvanom žuta mrlja. Ako bi oko opet posmatrali kao fotografski aparat, tada su mrežnjača i makula film koji beleži sliku nastalu svetlosnom interakcijom. Tako projektovanu sliku posmatranog objekta iz makule, pretvorenu u električne signale, vlakna vidnog živca dalje prenose u mozak gde se oni interpretiraju i “vide” kao slika.
To znači da su oči samo prijemnici, a mozak zapravo vidi. Naše oči su samo početak procesa viđenja.

Za dobar vid su potrebne zdrave oči i zdrav mozak, očuvani nervni putevi i bistar um. U moždanom centru za vid akumulira se naše vizuelno iskustvo tako da se svi razlikujemo po bogatstvu iskustva već viđenog.

Dioptrijske greške oka

Kratkovidost (Myopia)

Kratkovidost je optička greška oka, kod koje se slika posmatranog predmeta formira ispred mrežnjače, pa je u tački jasnog vida nejasna. Jasan vid se postiže tek približavanjem predmeta oku ili dodavanjem odgovarajuće minus dioptrije u naočarima ili kontaktnim sočivima.

Dalekovidost (Hypermetropia)

Dalekovidost je optička greška oka kod koje je slika posmatranog predmeta fokusirana iza mrežnjače. Kod dalekovidosti, oko automatski akomodira i tako izoštri vid na daljinu. Zbog toga se dalekovidost u mladosti teže otkriva. Tek pojava glavobolje i zamućenja vida kod čitanja kod mlađih ukazuje da se radi o zamoru mišića konstatnim naporom akomodacije i izoštravanjem vida na daljinu tako i na blizinu. Potrebno je širenjem zenice isključiti mehanizam akomodacije da bi otkrili objektivnu dioptrijsku jačinu ove optičke mane. Visoka dalekovidost kod male dece je često udružena sa pojavom razrokosti.

Astigmatizam (Astigmatismus)

Astigmatizam nastaje zbog nejednake zakrivljenosti rožnjače, kad  se svetlosni zraci različito prelamaju u svakom meridijanu rožnjače. Na taj način stvara se više fokusa ispred ili iza mrežnjače i nastaje nejasna slika u tački jasnog vida. Astigmatizam može biti samostalan ili udružen sa drugim optičkim greškama (kratkovidost, dalekovidost). Za korekciju ove optičke greške koriste se cilindrična stakla koja se postavljaju pod određenim uglom tj.u određenom meridijanu.

Staračka dalekovidost (Presbyopia)

Staračka dalekovidost je fiziološki poremećaj starenja posle 45g. kada se gubi oštrina vida na blizinu. Nastaje zbog slabljenja prirodnog mehanizma akomodacije  i posledica je postepenog gubitka elastičnosti očnog sočiva i snage cilijarnog mišića. U početku, vid na blizinu se izoštri udaljavanjem predmeta od oka ali je to kratkotrajno rešenje. Kod dalekovidih osoba prezbiopija se ispoljava pre 40. godine,  dok kratkovide osobe po pojavi prezbiopije bolje čitaju bez svojih naočara za daljinu.

Katarakta

Katarakta (siva mrena) je zamućenje očnog sočiva. Nastaje tokom starenja, ali može biti i urođena, posledica povrede, upotrebe lekova, zračenja ili usled neke hronične bolesti (dijabetes i sl.). Nastanak katarakte pacijent primećuje kao maglovit vid koji se  pogoršava na suncu. Ne postoje lekovi koji mogu sprečiti nastanak katarakte kada ona ugrozi vid. Jedini način lečenja je operacija i hirurška zamena zamućenog sočiva veštačkim.
Operacija katarakte je najčešća intervencija u medicini, sa najvećim stepenom efikasnosti. Ipak, oko 25 miliona ljudi u svetu čeka da bude operisano ili zbog pogrešnog stava da treba čekati da bolest “sazri”, ili zbog nesrazmere u potrebama i ekonomskim mogućnostima. Potrebe za lečenjem katarakte su u stalnom porastu jer se posle 40 godina za svaku starosnu dekadu broj katarakti duplira.

Lečenje katarakte

Katarakta se operiše u lokalnoj anesteziji, ambulantno, bezbolna je, kratko traje a već nakon operacije pacijent sa zdravom očnom pozadinom vidi. Preoperativno je potreban: očni pregled i biometrija oka radi preciznog određivanja buduće dioptrije svakog oka. Nema ograničenja u godinama starosti. Dodatni pregledi su potrebni kod kardiovaskularnih bolesnika, dijabetičara i obolelih od drugih opštih ili očnih bolesti.

Fakoemulzifikacija

Savremena ultrazvučna metoda operacije katarakte koja se u široj javnosti često poistovećuje sa laserskom operacijom. Posebni aparati, ultrazvučnim talasima fragmentišu i uklanjaju zamućeno očno sočivo. To je metod sa minimalnim rezom, koji bez šava brzo zarasta.

Ugradnja veštačkog intraokularnog sočiva

Veštačko sočivo zamenjuje dioptriju prirodnog očnog sočiva, a bira se prema potrebi i želji pacijenta. Danas postoje sočiva koja obezbeđuju vid na daljinu i blizinu (refraktivna, akomodativna sočiva). Ugrađeno sočivo ne zahteva brigu, ne skida se i ne oseća, ono postaje trajni deo oka koji preuzima ulogu prirodnog sočiva. Sve češće se zamena očnog sočiva koristi i za korekciju refraktivnih grešaka oka umesto refraktivne hirurgije laserom.

Sekundarna katarakta

Kod jednog broja pacijenata moguća je pojava zamućenja zadnje kapsule sočiva nakon više godina od operacije. Ona se ambulantno otklanja pomoću YAG lasera,  otvaranjem zamućene zadnje kapsule iza veštačkog sočiva. Posle toga, vid se ponovo normalizuje a katarakta se više ne može vratiti.

Glaukom

Glaukom je bolest povišenog očnog pritiska (preko 21 mmHg) koji remeti normalan protok krvi na očnoj pozadini i ishranu vidnog živca uzrokujući njegovo postepeno propadanje sa suženjem vidnog polja sve do slepila. Od njega boluje preko 100 miliona ljudi u svetu i on je i dan danas vodeći uzrok slepila. Oštećenje vida kod glaukoma je trajno i nepovratno, za razliku od katarakte koja se hirurški izleči.
Glaukom je skrivena i podmukla bolest koja sporo napreduje zato je važno otkriti je na vreme i lečenjem sprečiti dalji gubitak vida.

Od glaukoma češće oboljevaju potomci glaukomskih bolesnika, osobe koje boluju od šećerne bolesti, kardiovaskularni i srčani bolesnici, kratkovide osobe, jedan broj dalekovidih osoba…

Za dijagnostiku glaukoma, postoje veoma precizni dijagnostički pregledi. Detaljan pregled potreban je:

  • između 35 i 40 godina (prvi pregled)
  • posle 40 godina (na 2-3 godine)
  • posle 60 godina (na 1-2 godine)

Glaukom otvorenog ugla
(Glaucoma Simplex)

Najčešći oblik od kojeg boluje čak 85% svih glaukomskih bolesnika. Zahvata oba oka ali ne istovremeno u istom stepenu. Uobičajeno je bolest nekoliko godina bez simptoma i to je osnovni razlog za njegovo kasno otkrivanje, najčešće kada je vid na jednom oku primetno smanjen ili izgubljen, a na drugom postoje promene u vidnom polju. Važno je aktivno tražiti ovu bolest češćim oftalmološkim pregledima i proverom očnog pritiska, kod starijih osoba oba pola. Pri svakoj promeni naočara obavezno treba proveriti i očni pritisak!

Pacijent sa simpleks glaukomom ima suženo vidno polje.

Glaukom zatvorenog ugla
(Angularni ili akutni glaukom)

Kod  ove vrste glaukoma dolazi do naglog skoka očnog pritiska, usled iznenadne blokade odvoda očne vodice. Javlja se kod osoba sa plićom prednjom očnom komorom i suženim komornim uglom. Može nastupiti posle širenja zenice, uzimanja nekih lekova ili pri dužem boravku u zamračenom prostoru. Simptomi su burni sa glavoboljom, bolom jednog oka, mučninom, viđenjem haloa oko sijalice i zamagljenjem vida. Akutni glaukom zahteva hitan pregled očnog lekara zato što naglo povišenje pritiska može izazvati ozbiljno i trajno oštećenje vida.
Pacijent sa akutnim glaukomom vidi dugine boje i halo oko izvora svetla, ima širu zenicu i zamućen vid.

Seknudarni glaukomi

Ovo je grupa glaukoma koji nastaju kao posledica drugih očnih bolesti. Najčešće se javljaju usled neregulisane dugotrajne šećerne bolesti, kao posledica začepljenja venskih krvnih sudova u oku, uzapredovale katarakte, tumora ili povreda oka.

Ablacija mrežnjače

(ablatio retinae)

 Mrežnjača je unutrašnja membrana oka osetljiva na svetlost. Sastavljena je od složene mreže nervnih vlakana i ćelija ostljvih na svetlo (čepića i štapića).

Ablacija mrežnjače je ozbiljno oboljenje sa odvajanjem receptornog dela mrežnjače od njene pigmentne i vaskularne podloge. Na ovaj način dolazi do poremećaja ishrane osetljivih vidnih ćelija i gubitka dela vidnog polja u vidu tamne senke koja napreduje sve do gubitka vida. Ablacija mrežnjače je stanje koje zahteva hitan pregled i hiruršku intervenciju.

Zašto ona nastaje?

Najčešće nastaje zbog formiranja rascepa na mestu perifernih slabosti mrežnjače, zbog slabije ishrane u starijim godinama, urođenih slabosti kod kratkovidih osoba ili nakon povreda. Važnu ulogu ima i starenje i razvodnjavanje staklastog tela koje inače naleže na mrežnjaču. Pri pokretima oka, pomera se razvodnjeno, delom odvojeno staklasto telo povlačeći perifernu retinu i na mestu slabosti formira rascep kroz koji postepeno prodire tečnost i odvaja mrežnjaču. Ovakva vrsta je najčešća ali postoje i druge vrste ablacije u sklopu drugih očnih bolesti (neregulisane šećerne bolesti, ponavljanjih krvarenja u oku, povreda oka ili ređe usled intraokularnih tumora ili upala).

Koji su simptomi preteće ablacije retine?

Pojava različitih svetlaca u vidnom polju u vidu svetlećih tačkica, bliceva ili munja. Oni su znak delimičnog odvajanja razvodnjenog staklastog tela koje pri pokretima oka vrši mehaničke trzaje na mrežnjaču i pri tome daje senzacije svetlucanja.
U ovom ranom stadijumu moguće je otkriti rascep retine bez ablacije, kada je dovoljno rupturu ograničiti i zatvoriti laserskom fotokoagulacijom. Tada se ablacija neće ni razviti, a vid više nije ugrožen.

Koji su simptomi već nastale ablacije retine?

Uočava se ispad na periferiji vidnog polja, koji napreduje tokom nekoliko dana sve do potpuno tamne zavese ispred oka. Kada je zahvaćena cela mrežnjača, postoji samo osećaj svetla. Nekada pacijent sa dobrim vidom na drugom oku, može da previdi promene na obolelom oku ili da, misleći da će se stanje poboljšati, propusti mogućnost ranog lečenja i bolji vid.
Pregled oka sa ablacijom retine obuhvata širenje zenica i detaljan pregled očnog dna i periferije retine da bi se otkrila mesta slabosti i rupture na retini. Izuzetno, ukoliko postoji katarakta ili krvarenje unutar staklastog tela, potreban je i ultrazvučni pregled oka (B-scan).

Hirurško lečenje ablacije mrežnjače

U unutrašnjosti oka i na mrežnjači  nalaze veoma osetljive i složene strukture, a takve su i same operacije, koje u oko 20% komplikovanih slučajeva ablacije retine zahtevaju više ponovnih intervencija.

Konvencionalne operacije

Konvencionalne operacije sa spoljašnjim pristupom podrazumevaju postavljanje specijalnih eksplanta, koji pritiskom, tačno na mestu rupture na mrežnjači, približavaju odvojenu retinu ostalim slojevima i zatim je laserom ili hlađenjem trajno „zavare“.

Pneumatska retinopeksija

Pneumatska retinopeksija je indikovani metod lečenja sveže, nekomplikovane ablacije sa rupturom retine u gornjoj polovini oka. Retina naleže pod dejstvom resorbujućeg gasa koji se ubacuje u oko, a ruptura se trajno “zavari” laserom ili hlađenjem. Sa ovom kratkotrajnom intervencijom moguće je rešiti uspešno 80% slučajeva nekomplikovane ablacije retine kod za to pogodnih slučajeva.

Vitrektomija

Vitrektomija je operacija koja se obično radi kod komplikovanih slučajeva ablacije retine. Odstranjuje se staklasto telo iz oka a oko rupture i na periferiji laserom se izazovu ožiljci koji retinu „zavare“ na mesto. Ovo su veoma složene operacije koje zahtevaju precizne aparate, sisteme za gledanje pod mikroskopom u toku intervencije, fine instrumente, razne tečnosti i gasove za naleganje i održavanje mrežnjače na mestu. Kod najtežih slučajeva se koristi silikonsko ulje kao dugotrajnija unutrašnja tamponada.

Diabetična retinopatija

Šećerna bolest (Diabetes mellitus) je poremećaj količine šećera u krvi (iznad 6,5mmol/l). Šećer je važno gorivo u našem organizmu, a njegov nivo u krvi reguliše sistem zasnovan na dejstvu insulina, hormona gušterače. Insulin ima ulogu prenosa šećera (glukoze) iz krvi u ćelije tkiva gde se on koristi ili skladišti kao izvor energije. Ako iz bilo kog razloga nema dovoljno insulina, dolazi do nagomilavanja šećera u krvi i nastanka ove bolesti.

Znaci šećerne bolesti su glad, žeđ, učestalo mokrenje, umor, neplanirano smanjenje telesne težine, zamućen vid, mučnina, povraćanje.

 

Dijabetična retinopatija (Retinopathia diabetica) je oboljenje unutrašnjeg dela oka –mrežnjače (retine). Nastaje kao posledica oštećenja krvnih sudova i mikrocirkulacije mrežnjače, zbog povišenog šećera u krvi. Promene vida variraju od minimalnog do potpunog gubitka vida. Dobrom regulacijom šećera u krvi može se sprečiti i odložiti nastanak očnih komplikacija, dok laser tretman smanjuje mogućnost trajnog gubitka vida.

    Neproliferativna dijabetična retinopatija

    Neproliferativna dijabetična retinopatija predstavlja početak ove bolesti, kada obolele arterije mrežnjače propuštaju plazmu i krvne elemente i na retini se javljaju tačkasta krvarenja, proširenja kapilara (mikroaneurizme), otok i čvrsti depoziti otpadnih materija nastalih zbog loše ishrane tkiva mrežnjače (ishemija i hipoksija). Makula (centar jasnog vida) otekne i slabi vid, pojavom krivih slika, gubitkom kontrasta i teškoćama pri čitanju (dijabetična makulopatija)…

    Faktori rizika za teška oštećenja vida od DR:

    • Neregulisan šećer u krvi (HbA1c preko 8%)
    • Povišen krvni pritisak preko 140mmHg
    • Povišene masnoće u krvi
    • Anemija

    Proliferativna dijabetična retinopatija

    Proliferativna dijabetična retinopatija je težak stepen uznapredovale dijabetične bolesti oka kada se zbog masivne ishemije stvaraju novi, manje kvalitetni krvni sudovi, kao odbrana od manjka kiseonika neophodnog za mrežnjaču. Novi krvni sudovi još više propuštaju, često pucaju i izazivaju otok, eksudate, veća krvarenja na mrežnjači i u staklastom telu sa naglim gubitkom vida.

    Kako sprečiti najteže oblike dijabetične retinopatije?

    • Održavanjem ujednačenog nivoa šećera u krvi tokom dana i noći: lekovima, insulinom, pravilnom ishranom i fizčkim aktivnostima koje održavaju prosečan nivo šečera u krvi na nivou HbA1C 7% i manje. Taj nivo se kontroliše svaka 2-3 meseca.
    • Održavanjem krvnog pritiska do 140 mmHg i nižih vrednosti masnoća u krvi.
    • Redovnim godišnjim kontrolama vida i očnog dna sa širenjem zenica.
    • Blagovremenim laserskim tretmanom mrežnjače.
    • Primenom antiVEGF lekova u unutrašnjost oka i vitreoretinalnom hirurgijom.

    .

    Staračka degeneracija žute mrlje (degeneratio senilis maculae luteae)

    Makula ili žuta mrlja je centralni deo mrežnjače ili tačka jasnog vida u užem smislu, kojom raspoznajemo najfinije detalje i boje. To je mesto najpreciznijeg vida za daljinu i blizinu; za čitanje, prepoznavanje slika, šivenje, gledanje TV-a, vožnju kola i dr

    Staračka degeneracija žute mrlje je jedan od vodećih uzroka slepila kod osoba starijih od 65 godina zbog gubitka centralnog vida, obično prvo na jednom a potom i na drugom oku. Za ovo oboljenje često se koriste i drugi nazivi i različite skraćenice, kao npr. senilna makularna degeneracija (SMD), a zbog široke upotrebe engleskog jezika u svetu, prihvaćen je engleski izraz Age Related Macular Degeneration (ARMD ili AMD).

    Sami uzroci bolesti nisu potpuno jasni, ali je sigurno da u oku oslabi cirkulacija krvi tokom starenja i tako dovodi do degenerativnih promena veoma osetljivih senzornih ćelija.

    Znaci staračke degeneracije makule

    Oni se teško primećuju u početku bolesti, već najčešće oftalmolog uočava žućkaste promene u makuli (druze) najčešće na oba oka ali u nejednakoj meri. Takvo stanje može da traje više godina sa dobro očuvanom vidnom oštrinom.

    Sa napredovanjem bolesti dolazi do smanjenja vidne oštrine, promena kontrasta, boje i veličine predmeta na obolelom oku. Javlja se krivljenje slika i konačno moć čitanja ili prepoznavanja lica potpuno nestaje. Ostaje samo postranični vid koji je dovoljan za kretanje samo u poznatom prostoru.

    Koji su faktori rizika?

    Rizik za razvoj staračke degeneracije su poodmakla životna dob, nasleđe, rasa, način ishrane, obolenja srca i krvnih sudova, štetna navika pušenja itd. Prisustvo ove bolesti na jednom oku predstavlja rizik za nastanak istih promena na drugom oku u narednih 5 godina.

    Oblici senilne degeneracije makule:

    Postoje dve osnovne forme staračke degeneracije makule: suva forma (dry AMD) i vlažna forma (wet AMD)

    Suvi oblik (dry AMD)

    Češći oblik ove bolesti, napreduje postepeno i sporo, pa je i gubitak centralne vidne oštrine postepen. Za lečenje ove vrste bolesti koriste se dodaci ishrani koji sadrže antioksidanse, vitamine i neke hemijske elemente koji mogu da uspore napredovanje bolesti i njen prelazak u težu formu bolesti.

    Vlažni oblik (wet AMD)

    Brzi, dramatični gubitak centralne oštrine vida. Za lečenje vlažne degeneracije makule, primenjuje se anti VEGF terapija koja se aplikuje direktno u unutrašnjost oka u hirurškoj sali. Lečenje je potrebno ponavljati na svaka dva meseca do stabilizacije vida, nekada i češće.